cool alex
jedna mala pričica .......
MOJA ČAROBNA PUSTOLOVINA
Autorica: ALEX
Ova priča dolazi iz mojih snova . Teško mi ju je opisati ali neću okolišati jer bi onda ova priča bila vrlo , vrlo dosadna . Ovako glasi ; ………………
Bio je to sasvim običan dan . Ustala sam, pojela doručak, buljila pred televizijom , pa opet malo ljenčarila . Prije par minuta prošao je jedan sat . Polako sam krenula u školu . Odmah kada sam izašla iz zgrade , bilo je nekako pre mirno , pre tiho I previše ali stvarno previše čudno . Nije bilo ni trunku vjetra , a lebdjelo je jedno vrlo starinsko pismo .Palo je ravno u moje ruke . Na njemu je pisalo : “ Za gospođicu Alex “ . Bila sam zbunjena. Otvorila sam ga , a u njemu je pisalo :
“ DRAGA GOSPOĐICE ALEX ,
SLUŽBENO VAS POZIVAMO DA DOĐETE POHAĐATI ŠKOLU ČAROBNJAŠTVA U RIMU. .
VI STE VJEŠTICA I MOŽETE ČARATI . NAIME , MOGUĆNOST ČARANJA SE NASLJEĐUJE I VI STE JE NASLIJEDILI OD DALEKE ROĐAKINJE LIDIJE KOJA JE VRLO MOĆNA VJEŠTICA . ONA VAS ČEKA U RIMU I NAUČIT ĆE VAS OSNOVNE DJELOVE ČARANJA .
Sa zadovoljstvom Vas očekujemo
Ravnatelj : prof. Ćiribušić I ostali nastavnici “
Bila sam (blago rečeno ) iznenađena ! Ja mogu čarati !!!!!!!!!!!! Odmah sam pojurila natrag u stan reći djedu I mami . I oni su se jako iznenadili , ali tom veselju je došao kraj jer sam kasnila u školu . Počela sam trčati a onda sam se sjetila ;” Pa, ja mogu čarati ! Možda bi mogla učiniti da se teleportiram ! Ipak , mislim , ne bi trebao biti neki problem kada mi je rođakinja ( od koje sam naslijedila da imam moći ) vrlo močna vještica ! Ali kako da to učinim ? Možda to trebam samo poželjeti . “ Usredotočila sam se na to I …… ……………………………………………………….
USPJELA SAM ! U školi sam ! Ni sama ne mogu vjerovati da sam uspjela !Uspjela sam izvesti svoju prvu čaroliju ! Onda sam se požurila jer nisam htjela da nakon toliko truda što sam uložila , zakasnim na nastavu . Na nastavi nisam mislila na ništa drugo osim na rođakinju Lidiju I moći koje imam . Došao je zadnji sat . I dalje sam mislila o svemu što mi se desilo. . Odjedamput sam čula nečiji glas . Bila sam potpuno zbunjena . Moja prijateljica Ella sa kojom sam sjedila isto je bila vještica I mogla je čitati misli . Ona to nije nikome rekla jer mislila je da će je početi stalno izazivati . I ona je čula taj glas, jer je meni čitala misli . Šapnula mi je : “Znam kako ti je . To te zove tvoja rođakinja I govori ti na čarobnjačkom jeziku da dođeš što prije u Rim “. Tada je zvonilo . Nastava je završila . Svi smo polako krenuli kući .Pošto Ella I ja idemo zajedno u istom smjeru , cijelo vrijeme smo o tome pričale . Ubrzo je saznao cijeli razred . I prije sam bila slavna ali sad sam još više . I dečki su me prestali izazivati . Znali su da, ako nastave , pretvorit ću ih u žabe krastače . Ubrzo je završila školska godina . Oprostila sam se sa svim prijateljima iz škole I ulice . Sutradan sam krenula na jedno jako uzbudljivo putovanje . Oh , kako sam bila uzbuđena ! Idem u Rim I još sam vještica koja koja može raditi svakojake čarolije I napitke . Nema boljeg !!!!!!!!!!!! Ali kad ipak malo bolje razmislim, nedostajati će mi moji prijatelji , moja obitelj I svi ljudi koje poznajem . Pa to je samo jedna školska godina . Bude mi bilo ZAAAAAAAAKON!!!!!!!!! Poslije sam ušla u vlak . Putovanje bude trajalo malo dulje. Mislila sam da će Ella ići sa mnom , ali neće jer ona pohađa školu čarobnjaštva u New Yorku . Objasnit ću zašto . U školu čarobnjaštva se ne upisuje, nego moćni čarobnjaci ili ravnatelji odaberu po tristo malih čarobnjaka iz cijelog svijeta . Ako ti pošalju pozivnicu , obavezno ćaš je morati pohađati . Krenula sam . Svi su kupei već bili zauzeti . Samo je zadnji kupe bio slobodan . Ušla sam u njega . Bio je potpuno prazan . Vlak je krenuo . Odjedamput se niotkuda pojavila jedna starija gospođa . Imala je crni dugi plašt ,crnu haljinu sa zlatnim zvjezdicama , vještičiji šešir I čarobni štapić . Taj štapić nije kao onaj koji nose mađioničari . Bio je kao jedna zlatna krivudava grančica. Gospođa je rekla : “ Ja sam tvoja rođakinja Lidija . Došla sam po tebe, jer ovaj put je definitivno dugačak . Vjeruj mi , znam iz vlastitog iskustva . Budemo se teleportirali ravno u moju kuću u Rimu . Ne trebam ti ništa objašnjivati, jer sam vidjela kako si to odlično izvela u Zagrebu . A sada se koncentriraj I uspjet ćemo …………. “ I gle stvarno , našla sam se u kući rođakinje Lidije . Kuća je čudna koliko I ona . Da je prostrana , to stoji, ali Lidija stvarno nema ukusa . Dobro, priznajem , malo sam pretjerala , ima malo ukusa . Jako naglašujem ovo malo . U svakoj sabi ima barem po deset kristala različite veličine . Dnevni boravak je izrazito prostran . Pun je nekakvih bočica , tepiha ima oko petnaest. Pogledala sam oko sebe I nisam vidjela svoje kofere . Nisam ih valjda zaboravila ponesti iz vlaka ?!?!??!?!?!?! Lidija je rekla : “ Koferi su ti u tvojoj sobi . “ Bila sam malo zbunjenena . “ Lidija da li si mi ti sad čitala misli ? Iskreno , bez uvrede , već mi je toga dosta, jer I ja želim malo privatnost, ako ništa drugo , u svojoj glavi . “ Lidija je odgovorila : “ Što ja tu mogu ? Ja imam dara ; U glavi čujem što ljudi oko mene misle . Ne mogu si to izbrisati iz glave . Hajde idi vidjeti svoju sobu . “ Pojurila sam na drugi kat . Na vratima je pisalo moje ime . Ušla sam u sobu . Bila je potpuno drugačija od ostatka kuće . Sve je bilo super moderno . Oduševila sam se ! Zidovi su bili žute a namještaj bijelo – zlatne boje. Imala sam I vlastitu garderobu ! Legla sam na krevet . Htjela sam gledati televiziju . Pomislila sam da bi htjela daljinski upravljač. Odjedamput je neka daska počela letjeti . Spustila se na krevet . Kada sam je primila , pretvorilla se u daljinski . Imala sam veliki, ali stvarno veliki upitnik u glavi . Sada više nisam bila raspoložena za gledanje televizije . Išla sam malo razgledavati po sobi . Kada sam pogledala u ladicu , vidjela sam jednu vrlo starinsku knjigu . Pisana je na nekom strarinskom jeziku . Knjiga je imala jako trvde korice , a sva su slova bila napisana zlatnom bojom. Kao da je oko njih bilo puno malih šljokica . Pokušala sam je otvoriti na sve načine ali nije uspjelo . Brzo sam sišla da pitam Lidiju . Nje nije bilo . Letjela je jedna porukica . Na njoj je pisalo :
Alex ,
Ja sam otišla kupiti novu metlu za letenje ( nikad nemoj kupovati metle u vještičijem marketu ) . Vratit ću se za sat – dva . Vjerujem da si do sad primjetila da stvari lete. To je jedna od mojih novih čarolija .
PS : tebi ću kupiti čarobni štapić .
Lidija
Objasnila je za leteće predmete , ali što je sa daskom koja se pretvorila u daljinski I sa knjigom koja se ne može otvoriti ni na koji način ? To će objašnjenje ostati za kasnije . Odlučila sam malo otići na svježi zrak . Kada sam izašla iz kuće , sve je vrvilo ljudima . Vjerojatno su svi bili čarobnjaci jer su bili skoro, pa isto obučeni kao I Lidija . Ja sam tamo bila kao crna ovca .Stavila sam ruke u džep . U džepu sam imala pet zlatnika . Nisam imala pojma otkud su se tu našli . Mislila sam : “ Ovo su vjerojatno u ovom mjestu novci . Možda bih mogla naći neku robnu kuću I kupiti sa ovim zlatnicima odjeću koja se ovdje nosi . Ne želim da se osramotim ( pa , dobro, ne bih se baš toliko osramotila ) . I tako sam krenula u mali shopping . Ali prvo sam ostavila Lidiji poruku da zna gdje sam . Stvarno ne bih htjela da se brine . Nakon malo šetanje po gradu našla sam jednu robnu kuću . U njoj je bilo od različitih napitaka do kaputa I haljina . Pitala sam jednu gospođu, gdje je odjel za odjeću . Gledala me je vrlo sumnjičavo I rekla : “ Dakle , istina je, rođakinja od Lidije , najmoćnije vještice u gradu - je došla! Tko zna , možda I ti kao ona budeš remetila mir I red u ovom gradu . A sada odi tamo, otkuda si I došla ! Ne želim te više vidjeti ! “ I tako je moj mali shopping propao . Vratila sam se kući . Lidije još nije bilo doma . Nisam imala što raditi, pa sam zaspala (i onako me je onaj put iscrpio) . Jedva čekam da dođe Lidija, da mi sve objasni . Imala sam noćnu moru . Sanjala sam onu gospođu iz robne kuće kako ide u jedan vrlo tamni dvorac. Imala sam predosjećaj da taj dvorac zrači zlom energijom I boli . Kada je gospođa ušla u dvorac, ja sam se odnekuda stvorila I cijeli dvorac se ispunio duhovima. Bilo je strašno . Sve je utihnulo . Stvorio se jedan strašni čovijek ( ne znam da li bi se to moglo nazvati čovijekom). Imao je crnu kapuljaču . Oko njega kao da je “svjetlila” crna boja . Gospođa je bila na njegovoj strani . Ja sam dobila nekakav kostim ( moram priznati, super sam u njemu izgledala !) . Onda smo se počeli boriti . Tek sam tada otkrila koliko sam moćna ! Na kraju sam se probudila . Toliko sam se vrtila u krevetu, da je posteljina bila kao da ju je krava žvakala . Stvarno je to bila grozna noćna mora !Tek što sam ustala , čula sam kako se otvaraju vrata . To je bila Lidija . Došla je vrlo zadovoljna . Vjerojatno je kupila novu metlu . Sišla sam dolje , pozdravila ju I onda sam je pitala u vezi gospođe I svega ostalog što mi se desilo, kad ona nije bila . Lidija se nije obazirala ni na što drugo, osim na gospođu I moj san. Rekla je : “ Ti si moćnija nego što sam mislila ! U svom si snu vjerojatno predvidjela budućnost. Borit ćeš se protiv ………….. Oprosti ali njegovo ime ne smijemo govoriti, jer bi nas mogao čuti da ga ogovaramo . Ona gospođa o kojoj si mi pričala u njegovoj je službi zla . Pošto smo nas dvije najmoćnije u gradu , on želi našu moć kako bi zavladao svijetom . Ti se budeš borila sa njim I zauvijek pobijedila . Molim te , nemoj me više ništa pitati u vezi s tim . A sada idi spavati , za sutra moraš biti odmorna . Imam jedno iznenađenje !” Za čudo , dobro sam spavala . Nisam imala nikakvih noćnih mora . Kada sam pogledala kroz prozor , ona puna ulica ljudi, bila je prazna . Bila je potpuna tišina . Lidija je spavala . Kao da cijeli svijet spava, a samo sam se ja probudila . To kažem zato što je neobično da Lidija spava do ovako kasno . Ona se inače budi u šest u jutro ( što ja ne mogu ni zamisliti ) a sada je pola jedan popodne ! Ponovno sam pogledala kroz prozor I vidjela onog čovijeka iz svojih snova I iza njega je bilo puno, kao hipnotiziranih ljudi . Bojala sam se . Možda je Lidija imala pravo. Možda se budem borila sa njim . Otišla sam je probuditi . Morala me je naučiti kako da se koristim sa svojim moćima . Moje moći budu beskorisne ako se ne znam sa njima služiti . Čovijek I hipnotizirani ljudi su nestali . Ptičice su opet počele cvrkutati . Svi ljudi u gradu su se probudili . Otkad sam došla u Rim , često imam jedan veliki upitnik u glavi . E , pa to mi se I sada dogodilo . Ovaj grad bi bio super, kad taj tajanstveni čovijek sa crnom kapuljačom ne bi postojao . Zaboravila sam reći da za tri dana krećem u školu čarobnjaštva . Oh kako sam zbog toga uzbuđena !!!! Morat ću sa Lidijom ići u mali shopping, ali sigurno ne u onu robnu kuću sa antipatičnom gospođom . Jedva čekam ! Sutra sam krenula sa Lidijom kupiti stvari koje će mi trebati, ako hoću postati vještica . Kupili smo raznih stvari . Bilo nam je tako zabavno ! Sada je bilo na redu učenje zvano : “ Kako raditi napitke I kontrlirati svoje moći “ . Napitci mi idu dobro, ali sa “kontroliranjem “ sam skoro digla cijelu kuću u zrak . A onda sam se sjetila : “ Lidija , zaboravili smo kupiti čarobni štapić !” U povjerenju , nekad znam biti stvarno zaboravna . Lidija se samo smijala . Pitala sam ju : “ Što je smiješno ? “ a ona je odgovorila : “ Nekad stvarno znaš biti zaboravna ! Ovo je moj mali poklon .” Poklonila mi je čarobni štapić . To je bila nekakva grančica crvene boje .”Skužila” sam da je čarobni štapoć jer I Lidija ima slični . Sutrašnji dan je bio sasvim običan ( OK , ne baš sasvim običan ali ako izuzmeš čarolije po kući , onda je sasvim običan dan ) . Uzbuđenje je stalno raslo . Naučila sam sve osnove. Došlo je to jutro . Sve sam spakirala . Pogledala sam da li nam je došla ikakva pošta . Ničega nije bilo . Kada sam zatvorila poštanski sandučić , počeo se ne normalno tresti . Ponovno sam ga otvorila . Pismo je bilo isto kao I pozivnica čarobnjačke škole , ali sadržaj je bio drukčiji . U pismu je pisalo :
DRAGA GOSPOĐICE ALEX ,
OPROSTITE ŠTO VAM JAVLJAMO TAKO KASNO , ALI JEDAN UČENIK JE SLUČAJNO “DIGAO U ZRAK” KROV OD CIJELE ŠKOLE I PRISILJENI SMO VAS OBAVIJESTITI DA DOĐETE U OVU ŠKOLU TEK ZA MJESEC DANA .
Zahvaljujemo na strpljenju : prof . Ćiribušić I ostali
nastavnici
Malo sam se razočarala . Vratila sam se u kuću . Lidija je bila zbunjena . Rekla mi je : “Požuri se , zakasnit ćeš na vlak ! Dali ti se ne ide u tu školu ? “ Ja sam šutjela I dala joj pismo . Bila sam tužna . Otišla sam u sobu . Bar ću sada moći bolje naučiti kontrolirati svoje moći . Slučajno sam pogledala ladicu u kojoj je bila knjiga . Odjedamput u meni se stvorila neopisiva želja da otvorim tu knjigu . Pošto je Lidija bila u dnevnom boravku , odmah sam je otišla pitati sve što mi je palo napamet u vezi knjige . Rekla mi je da je to knjiga u kojoj pišu sve formule koje naša obitelj zna . Ona se prenosi sa koljena na koljeno . Da bi je otvorila , moram završiti čarobnjačku školu . To je kao neka vrsta zaštite koja je nad knjigom . Prošlo je tjedan dana . Moje moći su sve više rasle I rasle . Postala sam vrlo dobra .Kad pobijedim onog čovijeka sa crnom kapuljačom , krečem u čarobnjačku školu . Iskreno već mi taj čovijek ide na živce ! Zašto želi zavladati svijetom ? Zašto želi drugima zagorčati život (npr . Lidiji I meni ) ? Mislim da odgovor na to bude pričekao ( iako to mi baš I nije drago ) . Lidija mi je ispričala kakve ona ima veze sa njim . Mislim da će mi ovih mjesec dana trajati kao cijela vječnost .Skoro svaki dan je taj čovijek išao po ulicama sa hipnotiziranim ljudima . Svaki put vrijeme je bilo duže stajalo nego onaj prošli put . Svi su postali jako živčani ( uključujući Lidiju I mene ) . Dva tjedna poslije tama je zavladala nad cijelim gradom . Čak največe dobričine u gradu su postale zle . Svako je mrzio svakoga , bilo je više tučnjava . Znala sam da je to napravio onaj čovijek sa crnom kapuljačom . Što su mi moći više rasle to sam više bila antipatična , puna mržnje . Uskoro je to grozno vrijeme prošlo . Moje moći su dostigle vrhunac . Predosječala sam da ču se uskoro boriti s njim. Lidija me tješila . Htjela sam se maknuti od svega . Otišla sam se šetati u šumu . Poslije nekoliko sati šetnje vidjela sam onaj dvorac iz snova I gospođu koja je ulazila u njega . Sve je bilo isto kao I u onom snu . Imala sam predosjećaj da mi se ništa neće dogoditi pa sam ušla u njega . Htjela sam izbjeći one duhove koji su me živcirali pa sam se sakrila . Uzalud . Cijeli dvorac se “digao na noge “. Duhovi su bili svugdje . Svi su buljili u mene . Onda su se razišli . Predpostavljam da će sada doći onaj čovijek . Imala sam pravo . Na meni se stvorio onaj kostim . Iznenada mi se iz ruke suvorila neka vatrena kugla . Bacila sam je na njega . Vatrena kugla samo je prošla kroz njega . Pokušala sam ponovno . Opet je samo prošla kroz njega . Pokušala sam sve što sam znala . Ništa nije uspjelo . On je bio na potezu . Bio je močniji nego u mojim snovima . Iz njega je zračila nevjerojatna energija , ali ne bilo kakva nego zla energija koja se stvarala godinama . Bitka se nastavila .Slučajno sam pogledala jedan stup . Kada sam maknula pogled sa njega , počeo se micati . Slučajno sam ga bacila na njega . Rekao je vrlo dubokim glasom : “ Dakle moja sekica Lidija ima močniju rođakinju nego što sam mislio . Bit će mi zadovoljstvo uništiti te . “ Lidija mu je sestra ?!?!Zašto mi to nije rekla ? Morala sam se braniti . Nadam se da će ova komplicirana situacija uskoro završiti !
U meni se stvorla nenomarlna želja da ga pobijedim . Ipak sam na velikoj kušnji . Ako pobijedim , bojim se da će Lidija patiti . Mislim , ipak joj je to rođeni brat . Vrlo zao brat . Bila sam iscrpljena . Čini mi se da nisam tako moćna kao što svi govore .Opet je došla ona silna želja . Nisam ni primjetila da lebdim u zraku . Iz mene je su išli , ako bih to tako mogla nazvati , zvučni valovi . Da to opišem ; frcale su bijele sjene iz mene tako kad bi bilo što dotaklo tu “sjenu” pomaknulo bi se za ( odprilike )pet metara . To se dogodilo I Lidijinom bratu . Cijela zgrada je nestala . Lidijin brat se pretvorio u crnog duha I odlepršao .Više nisam bila u onom kostimu . Opet je bila samo šuma . Nisam mogla vjerovati što sam upravo doživjela .
* * *
Htjela sam krenuti natrag ali bila sam zakočena . Uskoro je drveće opet nestalo , ali nije se stvorio onaj dvorac , nego neki rajski vrt u kojem su bila čudna bića . Odjedamput ispred mene su se stvorila ogromna vrata koja su se protezala iznad oblaka a pokraj njih su lebdjela slova koja su se upravo pretvorila u dvije riječi ;
VRATA MAŠTE
OVA PRIČA JOŠ NIJE DOVRŠENA . KAKO BI VI NAPISALI KRAJ I ŠTO MISLITE O OVOM ? 
